Hoće li od Alpa kakve smo poznavali ostati samo uspomene?

U ledenjacima Alpa pohranjeni su jedinstveni dokazi europske povijesti  - od tragova ranog rudarenja i obrade metala do prapočetaka poljoprivredne proizvodnje. Međutim te „arhive“ polako nestaju. Pokazuju to rezultati najnovijeg istraživanja do kojih je došao međunarodni tim znanstvenika iz Austrije, Njemačke i Italije. Istražujući poznati planinski vrh Weißseespitze u Ötztalskim Alpama smješten na samoj granici između Austrije i Italije ovaj istraživački tim je  2019. godine uspio izvući 10 metara dugu ledenu jezgru. Godine 2025. od te jezgre je ostalo samo 5,5 metara ledenjačkog leda.

Autorica Nadja Podbregar*, znanstvena novinarka i urednica, u svom tekstu pod nazivom Das Gedächtnis der Alpen verschwindet objavljenom na uglednom znanstvenom portalu Scinexx predstavlja nam rezultate najnovijeg istraživanja o ledenjacima u Alpama:

Led koji su ledenjaci nakupljali tisućama godina važna je arhiva klime i okoliša. Krute tvari, plinovi i izotopi sadržani i sačuvani u slojevima leda, pružaju informacije o uvjetima klime i okoliša u trenutku kada su ostali zarobljeni u ledu. Već je ranije otkriveno kada su se ledene jezgre iz Alpa zaledile te da je rimsko vađenje metala zagadilo zrak olovom i drugim zagađivačima.

"Zbog svoje blizine područjima ljudskih naselja, alpski ledenjaci igraju posebnu ulogu. Oni nude jedinstvenu priliku za razumijevanje prijelaza iz predindustrijske u industrijsku eru", objašnjava voditeljica istraživačkog tima dr. Azzurra Spagnesi sa Sveučilišta Ca' Foscari u Veneciji. Istovremeno, alpski ledenjaci naročito su pogođeni klimatskim promjenama. Kako bi se spasili ledeni podaci, prve ledene jezgre već su dopremljene iz Alpa na Antarktik i tamo su pohranjene.

Ledene jezgre s planinskog vrha Weißseespitze

Dosada su istraživanja ledenih jezgri i leda iz istočnih Alpa bila vrlo oskudna, jer su tamošnji ledenjaci obično na nešto nižoj nadmorskoj visini. Stoga su se na neki način smatrali manje prikladnima za dugoročne retrospektive i istraživanja. Kako bi popunili taj istraživački jaz, dr. Azzurra Spagnesi i njezin istraživački tim popeli su se na planinski vrh na gotovo 3500 metara visoke Weißseespitze u Ötztalskim Alpama 2019. godine i s  vrha ledenjaka iskopali jezgru dugu deset metara.

Datiranje je otkrilo da je ova ledena jezgra stara oko 6000 godina i stoga je sačuvala podatke o klimi i okolišu sve do razdoblja neolitika. Istraživači su kasnije analizirali slojeve leda na 18 elemenata u tragovima - čađu i razne organske komponente.

Ljudski potpisi pojavili su se relativno kasno

Rezultati istraživanja su pokazali: Za razliku od zapadnih Alpa, tragovi onečišćenja zraka izazvanog čovjekom na planinskom vrhu Weißseespitze manje su izraženi i pojavljuju se znatno kasnije. Sve do prije otprilike 1000 godina u slojevima leda bili su dominantni prirodni utjecaji. 

“Otkriveni metali podudaraju se s velikim vulkanskim erupcijama u to doba”, izvještava dr. Spagnesi. "Razdoblja povećane suše također se odražavaju u povećanom unosu prašine u ledenjake."

U ledenoj jezgri pronađeni su arsen, olovo, bakar i srebro. Procjenjuje se da su nastanjeni u tamošnjim vrhovima Alpa od oko 950. godine. Njihovo otkriće u ledenoj jezgri povezano je sa srednjovjekovnim rudarstvom i obradom metala u alpskoj regiji i susjednim područjima. 

Dokazi požara i suše

Između 900. i 1250. godine povećane količine čađe i organskih naslaga sačuvane su u ledu ledenjaka. To sugerira kako je klima u to doba bila obilježena sušama te da je bilo više šumskih požara, kako objašnjava istraživački tim. "Ovi povećani tragovi požara vjerojatno su posljedica kombinacije prirodnih i umjetnih uzroka", kaže Spagnesi. U to su doba, ljudi u alpskoj regiji proširivali njihova obradiva poljoprivredna zemljišta. Istovremeno, procjenjuje se da su glavni uzroci požara bila dugotrajnija sušna razdoblja.

U narednom razdoblju od 13. do 16. stoljeća na planinski je ledenjak prispjela velika količina prašine i metalnih čestica. Istraživači to pripisuju malom ledenom dobu i klimatskim fluktuacijama povezanim s njim. Tada je klima u Europi postala hladnija i mjestimice kišovita, ali je bilo i dugotrajnijih sušnih razdoblja.

Pet metara gubitka leda u samo pet godina

Ledenjak na alpskom planinskom vrhu Weißseespitze pokazuje koliko su ti povijesni arhivi ugroženi. Naime, kada se istraživački tim 2025. godine ponovno vratio na mjesto bušenja i vađenja jezgre iz 2019. - ledenjak koji je izvorno bio dugačak 10 metara gotovo se prepolovio. Njegova izmjerena  duljina 2025. godine bila je tek 5,50 metara. U samo pet godina izgubljena je polovica leda. "Ovo naglašava akutnu prijetnju ovoj ledenoj arhivi", ističe istraživački tim. Zbog toga je još hitnije prikupiti što više podataka.

“Prema prognozama, ledenjaci u Ötztalskim Alpama potpuno će nestati u sljedećih nekoliko desetljeća”, kaže Spagnesi. "Ako se to dogodi, fizikalne i kemijske informacije sadržane u tim ledenjacima  zauvijek će nestati. Očuvanje ledenjaka stoga je više od same zaštite leda - radi se i o očuvanju klimatske memorije.

Izvori: Frontiers in Earth Science; Scinexx.

* Nadja Podbregar njemačka je biologinja, autorica i znanstvena novinarka. Od 1998. godine istaknuta je osoba u području znanstvene komunikacije na njemačkom jeziku, djelujući kao glavna urednica popularnog internetskog znanstvenog časopisa Scinexx.de.