Hoće li od Alpa kakve smo poznavali ostati samo uspomene?

U ledenjacima Alpa pohranjeni su jedinstveni dokazi europske povijesti  - od tragova ranog rudarenja i obrade metala do prapočetaka poljoprivredne proizvodnje. Međutim te „arhive“ polako nestaju. Pokazuju to rezultati najnovijeg istraživanja do kojih je došao međunarodni tim znanstvenika iz Austrije, Njemačke i Italije. Istražujući poznati planinski vrh Weißseespitze u Ötztalskim Alpama smješten na samoj granici između Austrije i Italije ovaj istraživački tim je  2019. godine uspio izvući 10 metara dugu ledenu jezgru. Godine 2025. od te jezgre je ostalo samo 5,5 metara ledenjačkog leda.

Led koji su ledenjaci nakupljali tisućama godina važna je arhiva klime i okoliša. Krute tvari, plinovi i izotopi sadržani i sačuvani u slojevima leda, pružaju informacije o uvjetima klime i okoliša u trenutku kada su ostali zarobljeni u ledu. Već je ranije otkriveno kada su se ledene jezgre iz Alpa zaledile te da je rimsko vađenje metala zagadilo zrak olovom i drugim zagađivačima.

"Zbog svoje blizine područjima ljudskih naselja, alpski ledenjaci igraju posebnu ulogu. Oni nude jedinstvenu priliku za razumijevanje prijelaza iz predindustrijske u industrijsku eru", objašnjava voditeljica istraživačkog tima dr. Azzurra Spagnesi sa Sveučilišta Ca' Foscari u Veneciji. Istovremeno, alpski ledenjaci naročito su pogođeni klimatskim promjenama. Kako bi se spasili ledeni podaci, prve ledene jezgre već su dopremljene iz Alpa na Antarktik i tamo su pohranjene.

O rezultatima najnovijeg istraživanja o ledenjacima na Alpama za ugledni njemački znanstveni portal Scinexx piše Nadja Podbregar.

Ledene jezgre s planinskog vrha Weißseespitze

Dosada su istraživanja ledenih jezgri i leda iz istočnih Alpa bila vrlo oskudna, jer su tamošnji ledenjaci obično na nešto nižoj nadmorskoj visini. Stoga su se na neki način smatrali manje prikladnima za dugoročne retrospektive i istraživanja. Kako bi popunili taj istraživački jaz, dr. Azzurra Spagnesi i njezin istraživački tim popeli su se na planinski vrh na gotovo 3500 metara visoke Weißseespitze u Ötztalskim Alpama 2019. godine i s  vrha ledenjaka iskopali jezgru dugu deset metara.

Datiranje je otkrilo da je ova ledena jezgra stara oko 6000 godina i stoga je sačuvala podatke o klimi i okolišu sve do razdoblja neolitika. Istraživači su kasnije analizirali slojeve leda na 18 elemenata u tragovima - čađu i razne organske komponente.

Ljudski potpisi pojavili su se relativno kasno

Rezultati istraživanja su pokazali: Za razliku od zapadnih Alpa, tragovi onečišćenja zraka izazvanog čovjekom na planinskom vrhu Weißseespitze manje su izraženi i pojavljuju se znatno kasnije. Sve do prije otprilike 1000 godina u slojevima leda bili su dominantni prirodni utjecaji. 

“Otkriveni metali podudaraju se s velikim vulkanskim erupcijama u to doba”, izvještava dr. Spagnesi. "Razdoblja povećane suše također se odražavaju u povećanom unosu prašine u ledenjake."

U ledenoj jezgri pronađeni su arsen, olovo, bakar i srebro. Procjenjuje se da su nastanjeni u tamošnjim vrhovima Alpa od oko 950. godine. Njihovo otkriće u ledenoj jezgri povezano je sa srednjovjekovnim rudarstvom i obradom metala u alpskoj regiji i susjednim područjima. 

Dokazi požara i suše

Između 900. i 1250. godine povećane količine čađe i organskih naslaga sačuvane su u ledu ledenjaka. To sugerira kako je klima u to doba bila obilježena sušama te da je bilo više šumskih požara, kako objašnjava istraživački tim. "Ovi povećani tragovi požara vjerojatno su posljedica kombinacije prirodnih i umjetnih uzroka", kaže Spagnesi. U to su doba, ljudi u alpskoj regiji proširivali njihova obradiva poljoprivredna zemljišta. Istovremeno, procjenjuje se da su glavni uzroci požara bila dugotrajnija sušna razdoblja.

U narednom razdoblju od 13. do 16. stoljeća na planinski je ledenjak prispjela velika količina prašine i metalnih čestica. Istraživači to pripisuju malom ledenom dobu i klimatskim fluktuacijama povezanim s njim. Tada je klima u Europi postala hladnija i mjestimice kišovita, ali je bilo i dugotrajnijih sušnih razdoblja.

Pet metara gubitka leda u samo pet godina

Ledenjak na alpskom planinskom vrhu Weißseespitze pokazuje koliko su ti povijesni arhivi ugroženi. Naime, kada se istraživački tim 2025. godine ponovno vratio na mjesto bušenja i vađenja jezgre iz 2019. - ledenjak koji je izvorno bio dugačak 10 metara gotovo se prepolovio. Njegova izmjerena  duljina 2025. godine bila je tek 5,50 metara. U samo pet godina izgubljena je polovica leda. "Ovo naglašava akutnu prijetnju ovoj ledenoj arhivi", ističe istraživački tim. Zbog toga je još hitnije prikupiti što više podataka.

“Prema prognozama, ledenjaci u Ötztalskim Alpama potpuno će nestati u sljedećih nekoliko desetljeća”, kaže Spagnesi. "Ako se to dogodi, fizikalne i kemijske informacije sadržane u tim ledenjacima  zauvijek će nestati. Očuvanje ledenjaka stoga je više od same zaštite leda - radi se i o očuvanju klimatske memorije.

Izvori: Frontiers in Earth Science; Scinexx.