Igrajući se u najranijoj dobi, djeca otkrivaju svijet i uče o znanosti

Koliko će djeca biti dobra u prirodoslovlju u školi? Temelji za to postavljaju se još prije polaska u školu - kada djeca već u ranoj dobi dolaze u kontakt sa znanstvenim temama.

Kad se djeca igraju, ona otkrivaju svijet. Građevni blok, list s drveta – sve što im padne na ruku priča im priču.

Djeca kroz igru uče kako funkcionira njihova okolina: ako se toranj napravljen od građevinskih blokova prevrne, to je primijenjena fizika. A ako se životinja izgubi iz vrta, to također može biti poučan trenutak, navodi Doris Gutknecht. 

Ona je učiteljica u vrtiću Bärenstark Montessori u Nürnbergu. "Naravno da smo pomno pogledali crva: Gdje je prednja, a gdje stražnja strana? Što gliste jedu? Imaju li gliste oči? Čuju li gliste nešto? I onda saznajemo gdje je prednja, a gdje je stražnja strana gliste."

Priču o značaju igre u otkrivanju svijeta i učenju o znanosti za ugledni njemački portal Tagesschau donosi  Philip Artelt.

Vještine u ranom djetinjstvu donose prednosti u školi

Trenuci otkrića svijeta u ranom djetinjstvu mogu imati veći utjecaj na znanstveno razumijevanje nego što se dosad mislilo. 

Dr. Jana Kähler radi na Institutu za prirodoslovno-matematičko obrazovanje u Leibnizu u Njemačkoj. Stručnjaci za razvoj znanstvenih vještina kod djece analizirali su podatke učenika prvih i trećih razreda Nacionalnog obrazovnog panela. 

Rezultat: što više znanstvenih vještina djeca steknu prije polaska u školu, to će kasnije u školi biti bolji.

"Rezultati pokazuju kako djeca koja su već imala bolje vještine u prvom razredu imala su ujedno bolje vještine u trećem razredu", navodi dr. Kähler, sažimajući rezultate. To na prvu zvuči očekivano. No, ono što znanstvenike zapanjuje jest činjenica koliko je rano djetinjstvo imalo snažan utjecaj na razvoj od prvog do trećeg razreda: znatno snažnije od ostalih ispitivanih čimbenika, poput razine obrazovanja njihovih roditelja, profesije roditelja ili broja knjiga u kućanstvu.

Prepreke kod migracija

Čimbenici kao što su migracijsko podrijetlo, jezik kojim se govori u obitelji ili prihodi roditelja nisu imali statistički značajan utjecaj na napredak u prvim godinama škole. Stvari bi mogle izgledati drugačije u vremenu prije polaska u školu, jer se temelji očito postavljaju vrlo rano pa tako i u obiteljskom okruženju.

Pitanje migracija vjerojatno igra neizravnu ulogu, zato što su neki roditelji migrantskog podrijetla već zaokupljeni organiziranjem života u novoj sredini, "tako da je to više pitanje resursa nego pitanje migracije. Kod nas migracija jednostavno znači da morate prevladati puno prepreka", primjećuje pedagog. To roditeljima ostavlja manje mogućnosti da se brinu o „znanstvenom obrazovanju“ njihove djece.

Znanost ne mora biti tako komplicirana i složena

Dječji centri poput vrtića u tim slučajevima imaju posebnu važnost. Primjerice u bavarskom kurikulumu specijalističkih akademija, prirodne znanosti i njihova nastava dio su stručnog usavršavanja odgajatelja. No, nije svim pedagozima tako lako i jednostavno baviti se znanstvenim temama.

"Može biti lako objasniti Arhimedov zakon [sila uzgona]. Međutim, pustiti djecu da to sama istražuju može biti izazovno", kaže dr. Sofie Areljung, obrazovna znanstvenica sa sveučilišta u Umeåu u Švedskoj.

Njezin pristup je identificirati fizičke fenomene u svakodnevnom životu djece. To funkcionira putem glagola poput "pasti, otkotrljati se, okrenuti se, ljuljati se". Kada dijete sjedne na ljuljačku, možete ga pitati kakav je osjećaj na najnižoj točki. 

Odgajateljica Doris Gutknecht već je to integrirala u svoju svakodnevicu u vrtiću. I tako ona pokazuje vrlo jednostavan eksperiment s dva vrča u kojima se nalaze crvena zvona koja su ostala od Božića. Djeca trebaju preliti zvončiće iz jednog lonca u drugi. Time se treniraju njihove motoričke sposobnosti - a u isto vrijeme uče i nešto o svojstvima protoka. Visoka znanost, integrirana u dječji svijet igre!

Izvor: Tagesschau.