14. siječnja 2026.
Anakonde su bile pravi divovi među zmijama prije 12,4 milijuna godina. Pokazuju to analize fosila kralježaka iz Južne Amerike. Te su tropske zmije tada dosegle svoju najveću veličinu i od tada se nisu smanjile. Ovo je senzacionalno otkriće, iz razloga što se njihovo stanište od tada znatno mijenjalo. Mnogi drugi divovi iz tog vremena su danas relativno mali. Istovremeno, anakonde se nisu smanjile. One su opstale i ostale pravi divovi među zmijama.
Anakonde (Eunectes) su rod zmija iz porodice udava (Boidae) koje naseljavaju tropska područja Južne Amerike, a najpoznatije su po svojoj ogromnoj veličini i težini. Smatraju se najtežim zmijama na svijetu, a često i najvećima, iako ih mrežasti pitoni mogu nadmašiti u duljini. Žive u močvarama, rijekama i sporim tokovima rijeka (poput Amazone i Orinoka). Na kopnu su trome, ali u vodi su iznimno brze i vješte. Anakonde su mesožderi. Love iz zasjede, često se pritajivši ispod površine vode, jer su im oči i nosni otvori smješteni na vrhu glave. Plijen su im ribe, ptice, kornjače, kapibare (vodenprasci), pa čak i kajmani. Zanimljivo je kako plijen ubijaju stezanjem (konstrikcijom), a ne otrovom.
Mnoge životinjske vrste koje su živjele u srednjem do gornjem miocenu bile su znatno veće od svojih današnjih srodnika. Zato što je tada (prije 12,4 do 5,3 milijuna godina), zemlja bila toplija, postojale su veće močvare i obilne zalihe hrane. Ti su uvjeti pospješili divovski rast i doveli do, na primjer, tri metra dugačke divovske kornjače (Stupendemys), dvanaest metara dugog divovskog krokodila (Purussaurus) i anakonde (Eunectes) kao novog divovskog roda iz obitelji boa.
Dok su mnogi od tih divova kasnije izumrli, uključujući starije divovske zmije kao što su Vasuki indicus i Titanoboa, anakonde su preživjele. "Druge vrste poput divovskih krokodila i golemih kornjača izumrle su, vjerojatno zbog pada temperatura i smanjenja staništa. Divovske anakonde su, s druge strane, preživjele - izuzetno su otporne", ističe Andrés Alfonso-Rojas sa Sveučilišta u Cambridgeu.
Anakonde su i dan danas među najvećim živućim zmijama na svijetu. Obično dosežu duljinu od četiri do pet metara, a u rijetkim slučajevima narastu i do sedam ili osam metara. Ali kada su točno anakonde razvile njihovu ogromnu veličinu? Za koliko su se ostale zmije osjetljive na temperaturu smanjile od kraja toplog miocena do danas?
Istraživački tim paleontologa predvođen Alfonsom-Rojasom je proveo opsežno istraživanje ne bi li našao odgovore na navedena pitanja. Paleontolozi su godinama tražili fosile anakondi u Južnoj Americi i pronašli brojne primjerke, uključujući i venezuelansku državu Falcón. Među tim zmijskim kostima iz cijelog miocenskog razdoblja bila su 183 fosilizirana kralješka. Istraživački tim je odredio njihovu veličinu kako bi odredili ukupnu duljinu kralježnice i duljine tijela pojedinačnih zmija. Poznato je da anakonde mogu imati preko 300 kralježaka u kralježnici.
Procjena je pokazala da ispitani kralješci potječu od najmanje 32 različite zmije. Najstariji fosili iz donjeg miocena sugeriraju prosječnu duljinu tijela od 4,14 metara, mlađi fosili iz srednjeg miocena sugeriraju duljinu od oko 5,23 metra. Uzeti zajedno, ovi kralješci pokazuju da su pretpovijesne anakonde morale biti dugačke četiri do pet metara. Iste su veličine kao današnje anakonde.
“Ovaj rezultat je iznenađujući zato što smo očekivali da su drevne anakonde bile dugačke sedam ili osam metara”, kaže Alfonso-Rojas. Međutim, njegov tim nije pronašao dokaze da su anakonde u bilo koje doba miocena bile veće nego što su danas. “Mjereći fosile, uspjeli smo utvrditi da su anakonde razvile veliko tijelo nedugo nakon što su se pojavile u tropskoj Južnoj Americi prije otprilike 12,4 milijuna godina. Od tada (prije 12,4 milijuna godina) do danas veličina anakondi se nije promijenila”, zaključuje Alfonso-Rojas.
Nalazi sugeriraju da današnje anakonde još uvijek imaju dovoljno prikladnog staništa u močvarama, i rijekama Južne Amerike da zadrže svoju veličinu.