Koliko urbano zelenilo može ublažiti onečišćenje zraka u gradovima?

Emisija ugljika (najčešće u obliku ugljičnog dioksida) odnosi se na ispuštanje ugljikovih spojeva u atmosferu, što je primarni uzrok globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Najnovija istraživanja pokazuju kako urbano zelenilo apsorbira velike količine ugljika i smanjuje emisije ugljika (CO2). Za vrijeme ljetnih dana gradsko drveće skladišti više energije nego što je automobili ispuste u zrak.

Gradovi se smatraju odgovornima za oko 70 posto svih emisija ugljika (CO2) koje stvara nafta. Dvije najnovije studije pokazuju kako gradovi također imaju potencijal skladištiti ugljik u svojim zelenim površinama i djelomično nadoknaditi onečišćenje uzrokovano emisijom ugljika. "Važnost urbanih zelenih površina za zaštitu klime često se podcjenjivala", navodi jedan od autora studije, dr. Till Kleinebecker, krajobrazni ekolog, sa Sveučilišta Justus Liebig u Giessenu. "Zelene gradske površine mogu djelovati kao važni odvodi ugljika."

Priču o doprinosu urbanog zelenila smanjenju onečišćenja u urbanim sredinama za ugledni njemački portal Tagesschau donosi Jan Kerckhoff.

Gradsko drveće i livade učinkovito apsorbiraju CO2

Dr. Kleinebecker i njegov istraživački tim uzeli su uzorke tla sa 120 područja u kampusu Sveučilišta u Giessenu i izmjerili koliko je u njima vezano ugljika, ovisno o vrsti vegetacije. To uključuje travnjake koji su se često kosili, rijetko košene cvjetne livade, površine s grmljem i urbanim drvećem te manje šumske površine.

Prema rezultatima istraživanja, najveće vrijednosti ugljika nalaze se u tlima gdje rastu drveće i drvenaste biljke. Također, vrijednosti ugljika su bile visoke i na prirodnim livadama.

Shodno dobivenim nalazima dr. Kleinebecker preporuča urbanistima i gradskim upravama da bolje iskoriste gradska područja i urbano planiranje za apsorpciju ugljika.

Cvjetna livada za vlastiti vrt

Mjerenja pokazuju da - preračunato na 100 četvornih metara - livada divljeg cvijeća skladišti 160 kilograma više ugljika nego travnjak koji se često kosi. Dr. Kleinebecker stoga savjetuje vlasnicima vrtova da barem dio svog travnjaka pretvore u livade s divljim cvijećem i da ga kose samo jednom ili dva puta godišnje. „Učinak je dvostruk: s jedne strane imamo područja koja srednjoročno apsorbiraju više ugljika u tlu, dok se s druge strane promiče biološka raznolikost“, ističe ovaj krajobrazni ekolog. Rezultati istraživanja pokazuju kako je bioraznolikost veća na područjima s više organskog ugljika.

Mjerenja apsorpcije ugljika

Provedena ispitivanja Tehničkog sveučilišta u Münchenu i Sveučilišta u Heidelbergu i Baselu potvrdila su slične rezultate. Istraživački tim predvođen dr. Jia Chenom, stručnjakinjom za tehnologiju mjerenja i modeliranje okoliša, razvio je model izračuna za protok ugljika (CO2). Taj model pokazuje koja vegetacija ispušta koliko stakleničkih plinova i gdje se apsorbira ugljik. Istraživači su provjerili izračune koristeći mjerenja na zelenim površinama.

Model mjerenja protoka ugljika (CO2) ima rezoluciju od deset metara, naglašava dr. Chen - i stoga je točniji od mnogih satelitskih podataka, koji često nude samo rezoluciju od 500 metara. To je omogućilo njoj i njezinom timu da izračunaju koliko zelene površine u Münchenu apsorbiraju ugljika. Prema dobivenim izračunima to je oko dva posto količine ugljika koju grad izravno emitira. To ne izgleda puno, ali u nekim ljetnim danima, odnosno kada je aktivnost fotosinteze visoka, unos ugljika u gradsko drveće i grmlje bio je veći od ukupne količine ugljika koju emitiraju stanovnici Münchena, uključujući i onu koju emitiraju automobili.

Stabla su odvodnici ugljika, dok su travnate površine nerijetko izvori ugljika

Međutim, nije sva vegetacija jednako učinkovita: urbano drveće apsorbira najviše, dok travnjaci mogu apsorbirati ugljik samo privremeno. Također, prema rezultatima istraživanja travnjaci se mogu promatrati kao neto izvor ugljika tijekom cijele godine. "Studija jasno pokazuje da je urbana vegetacija izrazito heterogena. Naša analiza visoke rezolucije pokazuje različite učinke vegetacijskih  gradskih područja na klimu", ističe dr. Chen. Pritom analiza istraživačkog tima predvođenog dr. Chenom ocjenjuje travnate površine negativnije od prethodne studije istraživača sa Sveučilišta u Giessenu.

Ipak, valja napomenuti kako je studija u Giessenu mjerila količinu vezanog ugljika. Prije nekoliko desetljeća na današnjim travnjacima bila je šuma, izvještava dr. Till Kleinebecker. Dakle, “danas su to još uvijek područja sa nešto većim sadržajem ugljika.”

Zelene površine važne su za kvalitetu života, zaštitu od poplava i hlađenje. Općenito, dr. Chen vidi prednosti zelenih površina u usporedbi sa zatvorenim područjima: "Zelene površine služe kao područja infiltracije i povećavaju kvalitetu života ljudi u gradovima".

Izvor: Tagesschau.