3. ožujka 2026.

Na pragu velikog otkrića! Zapadni Antarktik je u dalekoj prošlosti bio bez leda?

Piše:

dr. sc. Goran Buturac

Međunarodni istraživački tim izbušio je dosad najdužu jezgru sedimenta iz podzemlja Antarktika. Jezgra duga 228 metara na rubu Rossova mora sadrži slojeve sedimenta koji datiraju od prije 23 milijuna godina. Najnovija ispitivanja mogu nam otkriti kako je led na zapadnoj Antarktici reagirao na topla razdoblja u dalekoj prošlosti. Istraživanja dolaze u vremenu kada Zapadnom Antarktiku prijeti nezaustavljivo otapanje ledene ploče. Prvi rezultati pokazuju da su u prošlosti postojala razdoblja bez leda.

Kako osjetljivi led Zapadne Antarktike reagira na povišene temperature? I kada će u tom dijelu svijeta doći do opasnosti od nezaustavljivog topljenja leda? Zasad je odgovor na ta pitanja otvoren. Ono što je jasno jest da je ledeni pokrov Zapadne Antarktike posebno osjetljiv na globalno zatopljenje. To područje je izgubilo više leda nego bilo koja druga regija na Antarktiku.

Koliko je akutna opasnost otapanja Zapadnog Antarktika? To bi se sada moglo razjasniti istraživanjem iskopane jezgre sedimenta do koje je međunarodni istraživački tim došao bušenjem na Zapadnoj Antarktici u sklopu projekta SWAIS2C. 

Rezultate najnovijeg istraživanja sa Zapadnog Antarktika za prestižni njemački znanstveni portal Scinexx donosi Nadja Podbregar.

Istraživačka ekspedicija je provela bušenja u prijelaznom području u Rossovu ledenu ploču. Ta zona je ključna za stabilnost leda na Zapadnom Antarktiku. Istraživački tim za bušenje kampirao je ondje u šatorima na ledu gotovo deset tjedana – pod ekstremnim uvjetima.

Rossova ledena ploča je najveća ledena ploča Antarktika (zauzima površinu od približno 487.000 km2 i široka je 800 km, skoro kao veličina Francuske). Debela je nekoliko stotina metara. Skoro vertikalna ledena ivica ide u otvoreno more više od 600 km, i između 15 i 50 m iznad nivoa mora, dok je 90 posto ispod nivoa mora. Najveći dio Rossove ledene ploče se nalazi unutar teritorije Rossovog protektorata na koju pravo polaže Novi Zeland. 

"Istraživanje u ekstremnim antarktičkim uvjetima i na granicama onoga što je tehnički izvedivo poseban je izazov", kaže dr. Arne Ulfers s LIAG instituta za primijenjenu geofiziku u Hannoveru. Kako bi pristupili sedimentu duboko ispod leda, tim je prvo toplom vodom otopio rupu kroz led debljine 523 metra. Zatim su upotrijebili posebnu bušilicu za uklanjanje jezgri sedimenta iz podzemlja.

Tim za bušenje uspio je izvući jezgru sedimenta dugu 228 metara iz podzemlja Antarktika. To je novi rekord! Naslage sačuvane u ovoj jezgri datiraju od prije otprilike 23 milijuna godina. Stoga mogu pružiti vrijedne informacije o tome kako se ovo područje promijenilo tijekom prošlih klimatskih promjena. Tim više, jer je u dalekoj prošlosti bilo nekoliko razdoblja u kojima je zemlja bila toplija i bogatija ugljikom nego što je danas.

"Oduševljeni smo što smo napokon došli do tako velike, rekordne jezgre. Ona će nam dati iznimno važne informacije o tome kako je ledeni pokrivač zapadne Antarktike u području Rossovog mora reagirao u vremenima koja su bila toplija i bogatija ugljikom (CO2) nego danas", kaže dr. Johann Klages, njemački su-koordinator projekta SWAIS2C i geoznanstvenik na Institutu Alfred Wegener u Bremerhavenu.

Prva, još uvijek preliminarna, ispitivanja jezgre su u tijeku. Neki slojevi sedimenta pokazuju fragmente ljuštura i ostatke morskih organizama kojima je potrebna svjetlost da bi preživjeli. To sugerira kako je Rossovo more u to doba bilo bez leda. 

"Ove prve preliminarne indikacije da su u prošlosti postojale faze bez leda iznimno su uzbudljive i znanstveno obećavajuće", ističe znanstvenica dr. Denise Kulhanek sa Sveučilišta u Kielu. "Sada su potrebna opsežna daljnja istraživanja kako bi se razumjeli klimatski uvjeti pod kojima su oni nastali." Jezgra sedimenta već je prevezena na novozelandsku polarnu istraživačku postaju Scott. Kasnije će se raditi detaljne analize u raznim laboratorijima diljem svijeta.

"Najnoviji rezultati ispitivanja dat će nam važne uvide o tome kako će zapadno-antarktička ledena ploča i Rossova ledena ploča reagirati na povećanje temperature preko dva stupnja Celzijusa", kaže dr. Huw Horgan sa Sveučilišta Victoria u Wellingtonu na Novom Zelandu. To bi nam moglo dati odgovor na pitanje kada i pod kojim uvjetima ledene ploče i ledeni pokrivač zapadnog Antarktika postaju nestabilni i prijete njihovom potpunom nestanku.

Izvori: SWAIS2C; ETH Zürich; Scinexx.

Publicitet u vodećim medijima

Ponosni smo što našim radom pridonosimo javnom razumijevanju znanosti i potičemo informirane rasprave.