Njemački psiholozi: Osobnost se može mijenjati tijekom cijelog života!

Mnogi ljudi žele raditi na sebi i postati opušteniji, otvorenije pristupati drugima ili se bolje nositi sa stresom. Ali koliko su takve karakteristike koje su usko povezane s našom osobnošću fleksibilne? I kakvu ulogu u tome ima dob? Najnovije istraživanje pokazuje kako se socio-emocionalne vještine također mogu promijeniti u starijoj dobi - u sličnoj mjeri kao u mlađim godinama.

Mnogi ljudi bi htjeli poraditi na svojoj osobnosti, bilo da postanu društveniji ili da se lakše nose sa stresom. Ali sama želja često nije dovoljna za postizanje dugoročne promjene. U tu svrhu postoje ciljane terapije koje su namijenjene aktivnoj promjeni socio-emocionalnog ponašanja.

Ponašanje, samopoimanje i osobnost

Pojam "socio-emocionalno" se odnosi na karakteristike koje utječu na to kako se nosimo s vlastitim osjećajima te kako se ponašamo u odnosima s drugim ljudima. To uključuje, primjerice, sposobnost opažanja, izražavanja i reguliranja vlastitih emocija kao i društvenih odnosa. Ti su procesi usko povezani s osobinama ličnosti koje određuju kako ljudi obično razmišljaju, kako se osjećaju i ponašaju u različitim situacijama.

Teorijski modeli pretpostavljaju da dugoročne promjene u osobnosti nastaju kroz postupne promjene u ponašanju i samopoimanju. Iako se većina studija fokusira na mlade odrasle osobe, istraživanja pokazuju da se osobnost nastavlja razvijati i u kasnijoj životnoj dobi. Shodno tomu osobnost se može promijeniti i u starijoj dobi. 

Trening za veću emocionalnu i društvenu kompetenciju

Postavlja se pitanje jesu li osobine ličnosti manje promjenjive u starijoj dobi? Istraživači pod vodstvom dr. Gabriele Küchler sa Sveučilišta u Heidelbergu odlučili su detaljnije istražiti to pitanje. Ispitivali su učinke programa socio-emocionalnih terapija na mlade odrasle osobe u dvadesetima i na starije osobe u dobi između 60 i 80 godina. Ukupno 165 osoba sudjelovalo je u osmotjednim individualnim terapijama licem u lice.

Sudionici su prolazili kroz terapijske seanse kako bi se nakon terapija mogli bolje nositi sa stresom i izazovnim društvenim situacijama nego ranije. Istraživači su bilježili psihološke promjene korištenjem više-metodskog pristupa: prije, tijekom i nakon terapije te do godinu dana nakon završetka programa terapija. Učinci terapija u području osobnosti - emocionalne stabilnosti i ekstraverzije - bilježeni su pomoću upitnika i neizravnog računalnog testa.

Ako Hans uči, Hans može i naučiti

Rezultat istraživanja: stariji ljudi imaju jednake koristi od treniranja svojih društvenih i emocionalnih vještina kao i mladi ljudi.  Zapravo, prosječna promjena u socio-emocionalnim ponašanjima i osobinama ličnosti bila je gotovo nerazlučiva u obje dobne skupine. Za istraživače je to "iznenađujući i neočekivani rezultat, jer se čini da je starijim ljudima teže naučiti nove stvari, poput novog jezika ili glazbenog instrumenta", objašnjava ko-autorica studije dr. Cornelia Wrzus sa Sveučilišta u Heidelbergu.

Istraživački tim također je ispitao moguće objašnjenje za takve rezultate. Za vrijeme terapijskog procesa polaznike su redovito pitali koliko su intenzivno radili na zadacima? Ispostavilo se da su stariji sudionici bili više uključeni u materijale za obuku i da su općenito bili nešto predaniji nego mlađi sudionici.

"Rezultati naše studije na određeni su način u suprotnosti s izrekom 'Ako Hans ne uči, Hans nikada neće naučiti'. Ovo je pozitivna vijest za društva koja stare. Ako su ljudi motivirani, zadržavaju sposobnost promjene i učenja novih stvari, bez obzira na dob", objašnjava dr. Wrzus.

Izvori: Communications Psychology; Universität Heidelberg ; Scinexx.