Romantična ljubav u eri individualizma: Mijenja li se način na koji volimo?

Tehnološki napredak, razvoj tržišne ekonomije, urbanizacija, obrazovanje i ukupni socioekonomski razvoj idealan su ambijent za rasplamsavanje individualizma. U svakodnevnom životu individualizam je usmjerenost na vlastite potrebe, ciljeve, želje i neovisnost, umjesto na podređivanje obitelji, društvu ili tradiciji. Kakav je utjecaj individualizma modernih društava na ljubavni život? 

S filozofskog poimanja individualizam je svjetonazor, društveni i ekonomski koncept koji pojedinca i njegovu slobodu smatra vrhovnom vrijednošću. Nastao iz latinske riječi individuus (nedjeljiv), taj koncept stavlja osobna prava, neovisnost i samoostvarenje ispred interesa kolektiva.

Korijeni individualizma potječu iz spoja antičke filozofije, kršćanske teologije, renesansnog humanizma te prosvjetiteljskih političkih teorija. 

Starogrčki filozofi poput Sokrata naglašavali su osobnu savjest i preispitivanje društvenih normi, dok su stoici razvili ideju o univerzalnoj vrijednosti svakog čovjeka.

Svaki čovjek je originalan, jedinstven i neponovljiv. Kao takav dolazi na ovozemaljski svijet i s njega odlazi. S te točke gledišta konture individualizma su sasvim prirodne. 

No, jesmo li danas 2500 godina nakon poznatih grčkih filozofa poput Sokrata zabrazdili u eri hiperindividualizma*?  Pritom jedno od važnijih pitanja koje se odnosi na emocionalni i duhovni prostor ljudi jest kakav je utjecaj individualizma na ljubav? Ugrožava li današnji individualizam ljubavni život? Ili, se samo mijenja način na koji volimo?

Odnos između ljubavi i individualizma iznimno je kompleksan i predstavlja svojevrsni paradoks modernog vremena. Dok individualizam slavi autonomiju, osobni razvoj i slobodu izbora, ljubav po svojoj prirodi zahtijeva kompromis, emocionalnu ovisnost i povezivanje s drugom osobom.

Suvremeno društvo traži ravnotežu između osobne slobode i duboke emocionalne povezanosti. 

Autorica Carissa Wong**, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom We're becoming more individualistic and it's affecting our love lives objavljenom na prestižnom znanstvenom portalu NewScientist donosi nam rezultate najnovijeg istraživanja o globalnim trendovima rasta individualizma i njegovog utjecaja na ljubavni život.

Na samom početku autorica** nam iznosi aktualne globalne trendove te kroz razgovor s uglednom psihologinjom dr. Jaroslavom Varellom Valentovom prenosi nam pomirujuće tonove između današnjeg individualizma i ljubavi:

Individualizam – davanje prioriteta vlastitim ciljevima u odnosu na ciljeve šire zajednice – je u porastu, a prema jednoj od najvećih studija o ljubavi ikad, utječe na naše osjećaje prema našim partnerima. No, možda to i nije tako loše.

„Biti potpuno zaljubljen i intenzivno razmišljati o jednoj osobi može smanjiti našu sposobnost za rad ili učenje, itd.“, kaže psihologinja dr. Jaroslava Varella Valentova sa Sveučilišta São Paulo u Brazilu, koja nije bila uključena u studiju. S druge strane, smanjenje fokusa na romantičnog partnera moglo bi nam omogućiti da uložimo više vremena i energije u druge veze ili hobije, kaže ona.

Prethodna istraživanja pokazuju kako je individualizam u porastu širom svijeta. „Moje je mišljenje da su danas mlađe generacije vjerojatno više opsjednute sa sobom i više su individualistične u odnosu na prethodne generacije u istoj dobi“, kaže dr. Julie Aitken Schermer sa Sveučilišta Western u Ontariju iz Kanade.

U nastavku Carissa Wong** posvećuje svoj tekst o mogućim uzrocima rasta individualizma te nam donosi najnovije rezultate istraživanja o utjecaju individualizma na romantičnu ljubav:

Mogući uzroci rasta individualizma leže u globalizaciji i modernim tehnologijama poput društvenih medija. Ali kada je riječ o posljedicama individualizma, posebno oko romantične ljubavi, rezultati istraživanja su raznoliki. To je vjerojatno zato što su dosadašnje studije bile relativno male i usredotočene na samo jednu ili dvije zemlje, kaže dr. Marta Kowal sa Sveučilišta u Wrocławu u Poljskoj, koja je predstavila novu studiju na konferenciji Love, fact and in theory održanoj u mjesecu svibnju ove godine u Edinburghu u Ujedinjenom Kraljevstvu

Ona i njezin znanstveni tim proveli su istraživanje na uzorku 61.000 odraslih osoba, u dobi između 18 i 90 godina, iz 81 zemlje, koji su bili u romantičnoj vezi od nekoliko tjedana do nekoliko godina.

Sudionici istraživanja su ispunjavali online ankete o tome koliko jako vole njihovog partnera. To je uključivalo rangiranje na ljestvici od 1 do 5 u kojoj mjeri se slažu s izjavama kao što su "Osjećam duboku emocionalnu vezu s ovom osobom" i "Posvećen sam održavanju ove veze".

Također su ispunili ankete u kojima su na ljestvici od 1 do 7 naveli koliko se slažu s izjavama kao što su "uspjeh grupe važniji je od uspjeha pojedinca" i "pojedinci bi trebali težiti ciljevima samo nakon razmatranja dobrobiti grupe".

Rezultati istraživanja otkrivaju kako sudionici koji imaju naglašeniji individualistički način razmišljanja romantičnu ljubav doživljavaju manje snažno. Također, pokazalo se kako su rezultati neovisni o čimbenicima kao što su spol, dob, ekonomska pozadina ili o zemlji iz koje pojedinci dolaze. 

Individualizam pridonosi da volimo manje intenzivno, kaže dr. Thomas Curran s Londonske škole ekonomije i političkih znanosti. 

“Ako ste neprestano zabrinuti za sebe kao pojedinca i za način na koji vas doživljavaju drugi ljudi, osjećate znatno veću konkurenciju među ljudima, jer mislite da je svatko pojedinac koji se bori za oskudne resurse”, objašnjava dr. Curran. "Dakle, kad god ste u interakciji s nekim drugim, razmišljate, 'kako da pokažem svoje najbolje lice?'."

To može otežati ljudima da budu ranjivi, što je ključni dio intenzivne ljubavi, ističe Curran. “Teško vam je otkriti cijelog sebe nekom drugom”, kaže on.

Na koncu, autorica** zaključuje svoj tekst prenoseći, na prvi pogled vrlo jednostavnu, preporuku psihologinje o tome kako prevladati negativne učinke individualizma na intenzitet ljubavi koju osjećamo: 

„Ako ustanovimo da individualizam negativno utječe na intenzitet ljubavi koju osjećamo, možda postoje načini da to prevladamo. Na primjer, poticanje ljudi da sebe vide kao dio šire zajednice, poput terapije razgovorom, može biti itekako učinkovito“, zaključuje dr. Julie Aitken Schermer.

Izvor: NewScientist.

* Hiperindividualizam je pretjerani oblik individualizma u kojem pojedinac stavlja vlastitu autonomiju, uspjeh i osobne interese iznad potreba i odgovornosti prema široj zajednici.

** Carissa Wong je znanstvena novinarka specijalizirana za zdravstvene teme, a izvještava o širokom rasponu područja – od zaraznih bolesti preko raka do mentalnog zdravlja. Prethodno je radila kao stalna novinarka časopisa Nature, a surađivala je i s publikacijama kao što su Live Science i The Scientist. Doktorirala je na području istraživanja raka i imunološkog sustava na Sveučilištu u Cardiffu, u suradnji sa Sveučilištem u Bristolu.