Trebamo li se brinuti oko mogućeg udara asteroida u Zemlju?

Negdje, u hladnim dubinama svemira, postoji svemirski kamen koji bi mogao uništiti veliki dio života na Zemlji. Je li takva sudbina neizbježna? Možemo li pronaći način da to zaustavimo ili ćemo na kraju doživjeti istu sudbinu kao i dinosauri? I treba li nas ova egzistencijalna prijetnja držati budnima noću? Evo što znamo.

Asteroid koji je ubio dinosaure prije 66 milijuna godina imao je promjer od najmanje 10 kilometara, dovoljno velik da izazove mega-tsunamije, zapali goleme šumske požare i zamrači nebo diljem svijeta. Na temelju podataka o kraterima planeta, procjenjuje se da će asteroidi te veličine pogoditi Zemlju otprilike svakih 60 milijuna godina. 

Priču o mogućem udaru asteroida u Zemlju za prestižni znanstveni portal NewScinetist donosi Leah Crane.

Procjene, za nešto manje asteroide promjera oko 1 kilometar, sugeriraju da pogađaju Zemlju svakih milijun godina, a najnoviji se dogodio prije oko 900.000 godina. Te su brojke dovoljne da nas unervoze.

Ali jedna od stvari koja današnje čovječanstvo razlikuje od doba dinosaura je naša sposobnost da promatramo svemir i tumačimo ono što se tamo događa. Naravno, istraživači diljem svijeta koristili su se ovom mogućnošću kako bi pokušali saznati koliko asteroida ima i koliko ih je na putanjama koje bi mogle biti opasne po Zemlju.

Dobra vijest je da od tisuća objekata blizu Zemlje koje astronomi prate, postoji samo oko 35 sa šansama većim od 1 na milijun da će pogoditi Zemlju u sljedećih 100 godina. Još bolja vijest je kako su svi ti asteroidi manji od 100 metara u promjeru. Dakle, hoće li apokaliptični asteroid udariti u Zemlju za naših života? Gotovo je sigurno da neće.

Srećom, postoji još jedna stvar koja nas razlikuje od dinosaura: tehnologija koju smo razvili za letenje u svemir. Prvi način svojevrsne zaštite su svemirski teleskopi koji drže na oku svemirsko kamenje koje bi moglo biti na putu prema Zemlji. Sve vrste teleskopa motre događanja u svemiru i registriraju rezultate. Sljedeće godine planira se lansirati NEO Surveyor teleskop. Radi se o naprednom infracrvenom svemirskom teleskopu kojeg razvija NASA sa ciljem otkrivanja, praćenja i karakterizacije objekata blizu Zemlje, i to prvenstveno asteroida i kometa koji bi mogli predstavljati opasnost za naš planet.

Drugi način na koji se možemo zaštiti od mogućeg udara asteroida je njihovo preusmjeravanje s glavne putanje. Ako uočimo jedan koji dolazi prema Zemlji s dovoljno vremena, što bi značilo najmanje nekoliko godina, trebali bismo moći promijeniti njegovu putanju. Godine 2022. NASA je uspješno dokazala da može promijeniti putanju asteroida putem misije DART (Double Asteroid Redirection Test). Ovo je bio prvi povijesni test planetarne obrane kojim je potvrđeno da čovječanstvo ima tehnologiju za skretanje opasnih svemirskih objekata s njihove putanje.

Ako ne bismo uspjeli spriječiti udarac asteroida u Zemlju, bila bi to prirodna katastrofa, ali predvidiva. Velike su šanse da bi asteroid udario u ocean ili nenaseljeno područje. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, manje od 15 posto kopnene površine naše planete (što je manje od 4,3 posto ukupne površine Zemlje) modificirali su ljudi, a još manje je naseljeno. Iako se često čini da su ljudi posvuda, procjenjuje se kako je izravno naseljeno između 1 i 3 posto ukupne površine Zemlje.

Da je asteroid krenuo prema jednom od naseljenih područja Zemlje, imali bismo iste scenarije kao i za bilo koju drugu prirodnu katastrofu: evakuirati, ublažiti, maknuti se u sklonište. Jačanje naših sposobnosti odgovora na katastrofe je univerzalna kategorija. To nam može samo pomoći kako bimo što spremnije odgovorili na bilo koje druge katastrofe koje su vjerojatnije, a teže ih je predvidjeti.

Na koncu, vratimo se na pitanja iz uvoda ovoga članka. Je li asteroid neizbježan? Apsolutno. Ima li rješenja? Vrlo moguće. Hoćemo li na kraju doživjeti istu sudbinu kao dinosauri? Sve i da hoćemo, bit će to u dalekoj budućnosti. Naša eventualna zabrinutost oko udara asteroida u Zemlju neće ništa promijeniti. Umjesto da živimo zarobljeni u tjeskobi, možemo se pripremati i učiti: kako se nositi s prirodnim katastrofama – te pozvati astronome da budno motre nebo.

Izvor: NewScientist.