Novo otkriće: Ruševine drevnog hrama pripadale su tajanstvenoj civilizaciji koja je prethodila Inkama

Tiwanaku je prastari pred-kolumbovski grad i arheološko nalazište u bolivijskim Andama.  Smješten je blizu jezera Titicaca na nadmorskoj visini od oko 3870 metara. Između 500. i 1000. godine poslije Krista bio je vjersko i političko središte moćne i napredne istoimene civilizacije Tiwanaku koja je prethodila Inkama. Danas je ovaj lokalitet pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine. 

Narod Tiwanakua bio je poznat po nevjerojatnim inženjerskim pothvatima. Gradili su masivne, megalitske kamene strukture od kojih su neki blokovi teški i po nekoliko desetaka tona, precizno isklesani bez upotrebe modernog alata.

Najpoznatiji spomenik na nalazištu su Vrata Sunca (Puerta del Sol). Riječ je o monolitu s detaljnim i zagonetnim gravurama za koje se vjeruje da prikazuju glavno božanstvo (vjerojatno Viracochu) i imaju astronomsko ili kalendarsko značenje. 

Civilizacija je doživjela nagli pad oko 1000. godine. Mnogo stoljeća kasnije, Inke su pronašle ove ruševine i preuzele dio njihove arhitektonske i religijske tradicije, smatrajući Tiwanaku mjestom gdje je stvoren svijet.

Autorica Jess Cockerill*, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom Ruins of Ancient Temple Belonged to Mysterious Pre-Inca Civilization objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert predstavlja nam rezultate najnovijeg arheološkog otkrića u bolivijskim Andama:

Prije uspona Inka, Andama je vladala civilizacija poznata kao Tiwanaku, a arheolozi su otkrili golem hram koji je iza sebe ostavilo to zagonetno društvo.

Taj hram u ruševinama, koji lokalni domorodački poljoprivrednici nazivaju Palaspata, smješten je na brežuljku u Boliviji, 215 km jugoistočno od središta arheološkog nalazišta Tiwanaku.

Istraživački tim zaslužan za ovo otkriće, predvođen dr. Joseom Caprilesom sa Sveučilišta Penn State u SAD-u, pretpostavlja da je novootkriveni hram bio važno strateško mjesto za narod Tiwanaku jer se nalazio na sjecištu triju glavnih trgovačkih putova koji su to društvo povezivali s važnim resursima iz tog podneblja.

Iako postoje različita mišljenja o tome što je dovelo do propasti te civilizacije, poznato je kako se radilo o kompleksnoj kulturi utemeljenoj na kozmološkoj religiji, politici i poljoprivredno-stočarskom gospodarstvu, a koja se razvila oko 110. godine.

„Njihovo se društvo urušilo negdje oko 1000. godine, a do trenutka kada su Inke u 15. stoljeću osvojile Ande, već je bilo u ruševinama”, kaže Capriles.

„Ostaci arhitektonskih spomenika, poput piramida, hramova s terasama i monolita, uglavnom su raspoređeni na lokalitetima oko jezera Titicaca. Iako znamo da su se vlast i utjecaj Tiwanakua protezali mnogo dalje, eksperti raspravljaju o tome koliku je stvarnu kontrolu ta kultura imala nad udaljenim područjima.”

U nastavku, autorica* ukazuje na primjenu suvremenih tehnoloških rješenja kojom su arheolozi dobili prilično jasne konture drevnog hrama: 

Koristeći snimke s bespilotnih letjelica i fotogrametriju, istraživački tim je izradio detaljan 3D prikaz strukture i topografije hrama.

„Budući da su obrisi vrlo slabo vidljivi, kombinirali smo različite satelitske snimke”, kaže Capriles.

Ostaci hrama upućuju na kompleks dimenzija 125 puta 145 metara, s 15 zatvorenih prostora raspoređenih oko središnjeg unutarnjeg dvorišta.

Takav je dizajn tipičan za kulturu Tiwanaku, koja je za sobom ostavila brojne druge hramske ruševine s uleknutim dvorištima okruženim pravokutnim prostorijama i terasastim platformama obloženim kamenom, uglavnom smještenim oko južnog dijela jezera Titicaca.

„Moduli su veličine između 358 i 595 m² te su mogli sadržavati dodatne prostorije i pregrade”, navode Capriles i njegov istraživački tim.

„Glavni ulaz u hram okrenut je prema zapadu, u skladu s položajem Sunca tijekom ekvinocija. Trenutačno građevinu presijeca lokalna staza koja prolazi kroz njezin zapadni i sjeverni zid.”

Hram je prepun ostataka koji svjedoče o životu njegovih stanovnika, uključujući dijelove keramičkih čaša keru**, zdjela sa širim rubom, vrčeva i posuda za paljenje tamjana.

Na koncu, Jess Cockerill piše kako su istraživači na osnovu pronađenih predmeta u drevnom hramu otkrili povezanost naroda Tiwanakua s drugim kulturama u to doba:

„Otkriveni predmeti u drevnom hramu s ikonografijom kulture Tiwanaku nerijetko se isprepliću s dizajnom Yampara, Tupuraya, Mojocoya te drugim dekorativnim stilovima, što upućuje na interakciju naroda Tiwanakua s drugim kulturama u andskim dolinama”, piše istraživački tim.

Pronašli su i nekoliko ulomaka keramike tipa Carangas (s crnim uzorkom na crvenoj podlozi), komade kostiju kamelida*** te fragmente tirkiza, kao i ljušturu školjke Oliva peruviana – što svjedoči o vezama s pustinjom Atacama i Tihim oceanom.

Religija je imala važnu ulogu u politici i gospodarstvu društva Tiwanaku, a takva su se nalazišta u Andama često gradila ne samo radi duhovne prakse, već i kao sredstvo širenja društva te uspostavljanja kontrole nad okolnim resursima.

Kao jedno od rijetkih nalazišta s terasastim platformama otkrivenih izvan jezerske kotline – i jedno od onih najudaljenijih od nje – Palaspata je povezivala Tiwanaku sa središnjim dijelom visoravni Altiplano i međuandskim dolinama Cochabambe.

„Većina gospodarskih i političkih transakcija morala se odvijati posredstvom božanskog jer je to predstavljalo zajednički jezik koji je olakšavao suradnju među različitim pojedincima i kulturama”, zaključuje Capriles.

Podaci o radu:

Autori: 

José M. Capriles, Sergio Calla Maldonado, Juan Pablo Calero, Christophe Delaere 

Izvorni naslov:

Gateway to the east: the Palaspata temple and the south-eastern expansion of the Tiwanaku state

Godina publiciranja rada: 2025

Naziv časopisa: Antiquity

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=1.7

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

DOI: https://doi.org/10.15184/aqy.2025.59

Izvori: Antiquity; ScienceAlert.

* Jess Cockerill je novinarka i stručnjakinja za provjeru činjenica koja uvijek prati čuda – i neobičnosti – prirodnog svijeta. Njezini tekstovi su objavljivani u publikacijama kao što su The Best Australian Science Writing, Overland, The Walkley Magazine, ScienceAlert i drugima. Prije nego što se 2023. pridružila timu portala ScienceAlert, Jess je stažirala u The Conversationu i radila u tiskanom novinarstvu za regionalni tjednik The Mandurah Mail. Diplomirala je biologiju očuvanja prirode te završila poslijediplomski studij novinarstva. Ako nije za računalom, vjerojatno je otišla roniti s maskom i disalicom.

** Keru čaše ili vrčevi su tradicionalne, obično cilindrične ili lagano proširene ceremonijalne posude pred-kolumbovskih Anda. Iako su se uglavnom pravile od drveta, izrađivale su se i od keramike, kamena ili plemenitih metala (zlata i srebra).

*** Ostatke kostiju kamelida (porodica Camelidae, koja uključuje deve, ljame i alpake) arheolozi i paleontolozi proučavaju kako bi otkrili povijest trgovine, seoba i prilagodbe na okoliš.