Otima li nam umjetna inteligencija književnost?

Književnost koju stvara umjetna inteligencija je spoj tehnologije velikih jezičnih modela i kreativnog pisanja, stvarajući hibridnu formu u kojoj se brišu granice između ljudskog autorstva i algoritamske kompilacije. Obuhvaća tekstove, romane i poeziju generirane računalnim algoritmima. Donosi brzu proizvodnju sadržaja i oponašanje stilova, ali otvara i velike dileme i rasprave.

Ubrzani način života donosi stalnu jurnjavu, previše obveza i kronični nedostatak vremena.

Zanimljivo je da je upravo takva dinamika plodno tlo za razvoj umjetne inteligencije. Ljudi stalno traže brza rješenja ne bi li uštedjeli vrijeme, a možda i lakše došli do uspjeha. 

Velika navala posla i manjak slobodnog vremena stvaraju potrebu za brzim alatima koji mogu raditi umjesto nas. 

Rekli bismo, idealan ambijent za procvat umjetne inteligencije, koja sve više zadire u sve pore društva. Jedna od njih je i književnost.

Umjetna inteligencija mijenja književnost kroz automatsko generiranje tekstova, lektoriranje i prevođenje, što otvara brojna pitanja o autorskim pravima, vrijednosti ljudske kreativnosti i opstanku pisaca.

Primjenom umjetne inteligencije brže se ispravljaju greške, oblikuje zaplet, a prijevod i lektura postaju olakšani. No, istovremeno se otvaraju brojna pitanja, izazovi i problemi od inspiracije, mašte, kreativnosti, bogatstva rječnika preko nedostatka stvaralačke ljudske iskre u strojno generiranim tekstovima do svojevrsnog ugrožavanja rada književnika.

Kakve su posljedice razvoja umjetne inteligencije po buduća književna djela? Trebamo li strahovati za budućnost književnosti?

Autor Matthew Sparkes*, znanstveni novinar i publicist, u svom tekstu pod nazivom  Most people prefer AI-written stories – and can’t tell when they are made by humans objavljenom na uglednom znanstvenom portalu NewScientist donosi nam zanimljivu analizu prodora umjetne inteligencije u sferu književnosti:

Književnost koju stvara umjetna inteligencija možda neopravdano slovi kao nekvalitetna. Unatoč otporu javnosti prema sadržaju koji generira umjetna inteligencija, čini se da ga ljudi ipak preferiraju.

A ako im se pritom kaže da je sadržaj koji je kreiran umjetnom inteligencijom napisao čovjek, mišljenje čitatelja o tom sadržaju se dodatno poboljšava.

Znanstvenice sa Sveučilišta Villanova u Pennsylvaniji u SAD-u, Sydney Sears i Deena Weisberg, okupile su 1682 odrasle osobe – odabrane tako da predstavljaju reprezentativni uzorak demografske slike SAD-a s obzirom na spol, dob i rasu – te su ih zamolile da pročitaju priču. 

Polovica sudionika istraživanja čitala je priču koju je napisao čovjek, a druga polovica onu koju je generirala umjetna inteligencija. 

Svaka od tih skupina potom je podijeljena u dodatne dvije grupe: polovici je rečeno da je priču napisao čovjek, a drugoj polovici da ju je napisala umjetna inteligencija, neovisno o tome tko ju je stvarno napisao.

Priče koje su napisali ljudi preuzete su iz književnog časopisa, dok su one generirane umjetnom inteligencijom nastale pomoću modela ChatGPT 4.0.

Sudionici koji su čitali priču koju je generirala umjetna inteligencija ocijenili su njezinu kvalitetu, na ljestvici od -3 do 3, s prosječnom ocjenom 1,54, dok su oni koji su čitali priču koju je napisao čovjek dali prosječnu ocjenu samo 0,97.

Sudionici koji su čitali priču generiranu umjetnom inteligencijom također su je ocijenili zanimljivijom i privlačnijom – uzimajući u obzir više kriterija na sličnoj ljestvici – s prosječnom ocjenom 1,42. S druge strane, oni koji su čitali priču koju je napisao čovjek dali su prosječnu ocjenu samo 1. 

U svim slučajevima priča je ocijenjena nešto bolje ako je sudionicima rečeno da ju je napisao čovjek.

Istraživači su proveli i dvije dodatne studije u kojima su stotinama ispitanika dali priču koju je generirala umjetna inteligencija i priču koju je napisao čovjek, tražeći od njih da prepoznaju koja je koja.

U prvoj studiji točan odgovor je dalo samo 39 posto ispitanika, a u drugoj 52 posto. 

Istraživači nemaju objašnjenje za tu razliku, osim činjenice da se drugi test održao nekoliko mjeseci nakon prvog. 

Moguće je da se društvo prilagođava i sve bolje razumije sadržaj koji generira umjetna inteligencija.

U nastavku analize, Matthew Sparkes nam donosi razmišljanja nekoliko znanstvenika o rezultatima provedenog istraživanja:

Dr. Claire Hardaker sa Sveučilišta Lancaster u Ujedinjenom Kraljevstvu ističe kako se ljudi moraju suočiti s neugodnom spoznajom da u pisanju kratkih priča nismo nimalo bolji od robota. Navodi da ih, u sklopu njezina istraživanja o sposobnosti prepoznavanja govora, teksta i glazbe koje generira umjetna inteligencija, upravo glazba najviše razljuti kada ih se njome zavara.

„Mislim da postoji velika osjetljivost po pitanju umjetne inteligencije koja stvara umjetnost”, kaže ova znanstvenica. „Kada imate umjetnu inteligenciju koja neprestano napreduje takvom brzinom, doći će trenutak kada će svaki pojedini model moći stvarati djela ravna Shakespeareovima. Što to znači za ljude?”

Iako umjetna inteligencija iz mjeseca u mjesec postaje sve sposobnija, koncept književnosti i umjetnosti generirane umjetnom inteligencijom stvara negativne reakcije kod publike. 

Rodney Jones sa Sveučilišta u Readingu u Velikoj Britaniji kaže da dio preferencije za pisanje generirano umjetnom inteligencijom, a koji su prezentirani u rezultatima navedenog istraživanja, može biti posljedica činjenice što su istraživači uzimali priče iz književnog časopisa, umjesto da su odabrali pristupačniji i popularniji žanr.

„Ljudi vole predvidljive stvari. Vole sadržaj koji je lako obraditi. Iskreno govoreći, autentično ljudsko pisanje – ona prava književna vrsta pisanja – kod jednog dijela ljudi nije popularna jer zahtijeva veći trud za čitanje”, kaže Jones.

Deena Weisberg se slaže da umjetna inteligencija stvara sadržaj koji je „običniji” ili „predvidljiviji“ od onoga što stvaraju ljudi te upravo to navodi kao razlog uočene razlike u kvaliteti. U budućnosti planira provesti eksperimente s različitim vrstama pisanja kako bi utvrdila hoće li umjetna inteligencija zadržati prednost?

„Mislim da će umjetna inteligencija biti sposobna za uistinu nevjerojatne kreativne pothvate, no smatram da se njezina kreativnost jednostavno razlikuje od ljudske”, kaže Weisberg. 

„Vjerujem da će umjetna inteligencija moći stvoriti djela koja ćemo prepoznati kao umjetnički vrijedna, ali bi se njihova vrijednost trebala mjeriti drugačijim mjerilima u odnosu na ona djela koja stvara čovjek.”

Izvor: Matthew Sparkes; NewScientist.

* Matthew Sparkes je znanstveni novinar specijaliziran za tehnologiju. Stekao je diplome prvostupnika i magistra na Sveučilištu East Anglia u Engleskoj, gdje je studirao umjetnu inteligenciju i računalne znanosti. U časopisu New Scientist počeo je pisati 2006. godine, a trenutačno prati područja robotike, kvantnog računalstva, umjetne inteligencije i matematike. Pisao je i za The Guardian i The Daily Telegraph.