Japan se pomaknuo 5 milimetara prema istoku nakon potresa iz 2011.

Otprilike 15 minuta nakon potresa magnitude 9 koji se dogodio 11. ožujka 2011. u Tohokuu gotovo cijeli Japan se pomaknuo 5 milimetara prema istoku. To je posljedica neizmjerno snažnog seizmičkog vala koji je putovao 5800 kilometara do jezgre planeta i zatim se odbio natrag prema površini.

O rezultatima istraživanja potresa koji se dogodio u Tohokuu u Japanu 2011. godine za ugledni znanstveni portal NewScientist piše James Woodford.

Razmatrajući razmjere razaranja uzrokovanog potresom, uključujući lokalizirana pomicanja tla od nekoliko metara, valove tsunamija od 40 metara, taljenje triju reaktora u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi, 5 milimetara pomaka Japana prema istoku može se činiti beznačajnim.

No, to se kretanje dogodilo na duljini od 3000 kilometara, što je gotovo sedam puta dulje od duljine glavne linije potresa i dulje od bilo kojeg klizanja ikada zabilježenog.

Ono što ovaj slučaj također čini jedinstvenim je vrijeme i obrazac, kaže dr. Sunyoung Park sa Sveučilišta u Chicagu. 

„Vidimo mali pomak od 5 milimetara prema istoku koji se događa gotovo istovremeno u otprilike sličnoj dimenziji u gotovo cijelom Japanu".

Ne samo da je pomak bio golem u svom opsegu sjever-jug, već je njegova širina obuhvatila cijeli Japan i šire, sve do oceana.

“Nije se pomaknuo samo uski ‘rub’”, kaže Park. "Pomak prema istoku zabilježen je širom Japana gdje imamo GPS stanice. Da imamo instrumente slične gustoće na morskom dnu, mogli bismo preciznije reći koliko daleko od obale seže to kretanje, ali na kopnu se pomak primjećuje gotovo posvuda."

Analizirajući opsežne GPS i seizmičke podatke zabilježene tijekom katastrofe, dr. Park i njezine kolege otkrili su zašto je potaknuto tako golemo kretanje i zašto je do pomicanja došlo 15 minuta nakon glavnog potresa.

Potresi često stvaraju valove koji putuju duboko u unutrašnjost Zemlje i reflektiraju se od jezgre. No, na putu do Zemljine jezgre i natrag  obično postanu prilično slabi.

U Tohokuovom slučaju, glavni udar je bio toliko jak da je izvorni val, iako oslabljen, ostao dovoljno snažan pri povratku na površinu da izazove teturanje cijele zemlje. Istovremeno, pomicale su se i četiri susjedne tektonske ploče.

„Mislimo da je snažno podrhtavanje izvornog potresa u Tohokuu možda već oslabilo granice tih ploča, čineći ih osjetljivijima na pomicanje kada je naišao val odbijen od jezgre”, kaže Park.

Potres u Japanu iz 2011. godine pokazuje kako postoje dosad nepoznati mehanizmi razaranja koji mogu uslijediti nakon potresa, kaže Park. "To potvrđuje da, nakon velikog potresa, trebamo biti svjesni potencijalnih seizmičkih opasnosti zbog tako dubokih dolazaka valova koji mogu izazvati više potresa, i to na vrlo velikim udaljenostima."

Trenutačno je potrebno više istraživanja kako bi se razumjele implikacije ove vrste kretanja za druge dijelove svijeta, kaže dr. Robin Lee sa Sveučilišta Canterbury u Novom Zelandu.

„Veliki potresi mogu izazvati široko rasprostranjeno, odgođeno kretanje rasjeda samo nekoliko minuta nakon potresa, i to na mnogo većim područjima od očekivanog", zaključuje dr. Lee.

Podaci o radu:

Autori: 

Sunyoung Park, Hiroo Kanamori, Luis Rivera

Izvorni naslov: 

ScS-triggered slip on megathrust interfaces after the 2011 MW 9.0 Tohoku-Oki earthquake

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Science

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF= 45.8

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

DOI: 10.1126/science.aec4190

Izvori: Science; NewScientist.