Novo otkriće! Golubovi za vrijeme leta zaključavaju oči

Znanstvenici su po prvi put pratili pokrete očiju ptice u letu, otkrivajući da golubovi u zraku zaključavaju oči umjesto da gledaju oko sebe. Takvo im ponašanje može pomoći u kontroli leta, ali ih također može učiniti ranjivijima na predatore.

O rezultatima najnovijeg istraživanja leta golubova za prestižni znanstveni portal NewScientist piše Chris Simms.

Ako životinje na tlu žele nešto pogledati, pomiču glavu ili oči kako bi fiksirali pogled u objekt kojeg promatraju. Zatim koriste brze i ponekad široke pokrete zjenice, poznate kao sakade. One im daju stabilan pogled na predmet u odnosu na okolinu. Ali nitko zapravo ne zna što se događa kada ptice lete.

Kako bi to saznali, dr. Ivo Ros s Kalifornijskog instituta za tehnologiju u SAD-u i njegov istraživački tim dizajnirali su laganu opremu od zrcala i kamere koji se mogu pričvrstiti na glavu običnog goluba (Columba livia) dok leti. Također, dizajnirali su mikro  ruksak u kojem se nalazi upravljačka ploča kamere i baterija.

Zatim su istrenirali šest golubova da lete između dva sjedišta udaljena oko 20 metara u zatvorenom prostoru i troje golubova da lete nekih 25 metara vani.

Tijekom probnih letova u oba okruženja, sustav za praćenje očiju postavljen na glavu otkrio je da su ptice nakon polijetanja povećale veličinu zjenica i zauzele fiksan i dosljedan položaj očiju - zaključavale su oči u letu.

Ako su im se glave pomicale, njihove su se oči pomicale u skladu s njima. Fiksni položaj očiju u letu usklađen je s primarnom vodoravnom osi vida ptica i njihovim vestibularnim sustavom - senzornom mrežom koja kontrolira ravnotežu i prostornu orijentaciju.

Vestibularni osjetilni sustav šalje  mozgu ključne informacije o kretanju, položaju glave i prostornoj orijentaciji. Pomaže u održavanju ravnoteže, stabiliziranju pogleda tijekom pokreta te koordinaciji tijela.

“Pokazalo se da su golubovi sposobni samostalno pomicati oči i da se mogu pomicati za maksimalnu amplitudu od oko 15 stupnjeva”, kaže dr. Graham Martin sa Sveučilišta u Birminghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu. "Stoga, pokazati da su tijekom leta pokreti očiju manji od jednog stupnja znači da ptice aktivno stabiliziraju položaj svojih očiju tijekom leta."

Također je moguće da smanjenje pokreta očiju smanjuje računalno opterećenje mozga. "Svijet se tijekom leta kreće puno brže nego tijekom neleta". 

Drugim riječima, svijet se za vrijeme leta kreće izuzetno brzo. Fiksiranjem očiju golubovi sprječavaju zamućenje slike i lakše uočavaju kretanje okoline. Miran, fiksiran pogled savršeno je usklađen s glavnim vodoravnim osima osjetila za ravnotežu u njihovom unutarnjem uhu. To im omogućuje učinkovito kombiniranje vida i ravnoteže te precizno upravljanje letom.

Pokreti očiju daju golubovima horizontalno vidno polje od oko 340 stupnjeva, ali Ros kaže da zaključavanje očiju u položaj okrenut prema naprijed vjerojatno značajno sužava vidno polje, ostavljajući veću slijepu točku iza njih gdje ne mogu vidjeti predatore.

Zatvaranje oba oka za vrijeme leta događa se samo u rijetkim trenucima kada se ptica osjeća potpuno sigurno i odluta u kratkotrajni san, no češće spavaju u letu tehnikom "polu-mozga" (zatvore samo jedno oko i odmaraju polovicu mozga dok drugom paze na opasnost).

Dr. Ivu Rosa zanima što bi golublje oči učinile u drugim situacijama, jer su svi testovi obavljeni kada su ptice bile nisko pri zemlji. “Moglo bi biti drugačije kad golubovi lete na većim visinama, gdje nema puno objekata koji jure kraj njih”, kaže Ros. Pita se i što bi se dogodilo kad golubovi lete u jatima. "Bi li gledali u druge golubove? U predatore? Ili u nešto na horizontu?"

Dr. Graham Martin misli da bi i druge ptice mogle stabilizirati svoj položaj očiju tijekom leta, uključujući grabežljivce. 

Podaci o radu:

Autori: 

Ivo G. Ros, Partha S. Bhagavatula, Andrew A. Biewener

Izvorni naslov: 

Pigeons lock their eyes in place during flight

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Current Biology

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF= 7.7

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

DOI: 10.1016/j.cub.2026.05.064

Izvori: Current Biology; NewScientist.