Jesu li dupini jedine životinje koje se međusobno dozivaju imenom?*

Istraživanja o tome dozivaju li se životinje imenom važna su zato što mijenjaju naše razumijevanje evolucije jezika, pokazuju visoku razinu kognitivne složenosti kod životinja te otkrivaju načine utjecaja društvenih struktura na inteligenciju.

Dr. Kelly Jaakkola posvećuje dio njezinog vremena kako bi je dupini „nečemu” poučili. Ova  znanstvenica i kognitivna psihologinja iz Centra za istraživanje dupina u Grassy Keyju na Floridi u SAD-u, otkrila je da ti morski sisavci međusobno surađuju pri rješavanju problema te da reagiraju na ljudske geste, poput pokazivanja prstom. 

Njezin kolega dr. Jason Bruck, biolog sa Sveučilišta Stephen F. Austin State, otišao je korak dalje i dokazao da dupini, čini se, imaju imena jedni za druge, baš kao i ljudi.

Sve je više znanstvenih dokaza koji sugeriraju da bi i druge životinje mogle biti sposobne za tako nešto. 

No, dr. Jaakkola je skeptična. 

U članku s iznesenim stajalištima, kojeg je objavila ugledna izdavačka kuća Cell Press, dr. Kelly Jaakkola, dr. Jason  Bruck i biologinja dr. Stephanie King sa Sveučilišta u Bristolu tvrde kako postoji malo dokaza da se druge kognitivno složene životinje, poput majmuna marmozeti ili slonova, koriste imenima.

Imena se, prema mišljenju dr. Jaakkole i njezinih koautora, moraju naučiti, moraju biti zajednička članovima zajednice te moraju služiti kao simbolička oznaka za određenog pojedinca. Dokazati da životinjska glasanja zadovoljavaju sve te uvjete složeniji je zadatak nego što se to na prvi pogled čini.

U intervjuu za ugledni međunarodni znanstveni časopis Science | AAAS, dr. Jaakkola govori o tome kako istraživači mogu provjeriti koriste li životinje doista imena – i zašto je to važno? 

Ispred časopisa Science | AAAS intervju s dr. Kelly Jaakkola je organizirala i vodila znanstvena novinarka Julia Vaz**:

Julia Vaz: Imena se čine jednostavnima, no zapravo ih je prilično teško definirati. Je li to točno?

Dr. Kelly Jaakkola: Kad govorimo o imenima, zapravo govorimo o zajedničkoj simboličkoj oznaci koja izdvaja određenog pojedinca. Dakle, ako za nešto kažemo da je ime, govorimo o simbolu za nešto u svijetu. Obično to objašnjavamo razlikom između „Hej, ti” i „Hej, Julia”. U oba slučaja izdvajamo određenu osobu, no samo se u jednom slučaju to doista odnosi na tu osobu. Također, imena se moraju naučiti jer se ne možemo roditi znajući imena svih ljudi koje ćemo upoznati tijekom našeg života.

Koliko se životinje približavaju ispunjavanju tih kriterija?

Postoji nekoliko slučajeva u kojima životinje šalju signale o nečemu iz vanjskog svijeta. No, to je evolucijski programirano. Primjerice, afrički vervet majmuni imaju tri različita signala upozorenja: jedan za orla, drugi za zmiju i treći za leoparda. No, važno je napomenuti da se oni ne uče – baš kao što ljudske bebe ne moraju učiti plakati ili se smijati. Riječ je o emocionalnim signalima koji su nam urođeni i nisu isto što i riječi za smijeh ili plač.

Nedavna istraživanja sugeriraju da se životinje poput slonova, majmuni marmozeti i male papige (poput onih iz roda Forpus) vjerojatno koriste imenima. Što su ta istraživanja zapravo pokazala?

Zasada nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili da neki od tih poziva funkcionira kao zajednička, simbolička oznaka za određenu jedinku.

Više od polovice slonova obuhvaćenih tim istraživanjem čulo je poziv samo jedne jedinke. Stoga je na temelju toga teško uočiti bilo kakav obrazac koji bi upućivao na postojanje imena.

Što se tiče malih papiga i majmuna marmozeti, u oba slučaja riječ je o životinjama koje međusobno komuniciraju tzv. kontakt-dozivanjima. Te životinje se uzajamno dozivaju. Čini se da pritom u vlastito dozivanje uključuju dio dozivanja one druge životinje. 

Različite jedinke nisu koristile isto dozivanje kako bi se obratile istoj životinji, što bi se očekivalo u slučaju da je riječ o imenu. 

Dakle, dupini to mogu?

Dupini razvijaju prepoznatljive zvižduke. Kada se jedan dupin odvoji od svoje skupine, obično opetovano ispušta taj zvižduk. Te zvižduke koriste i kada se međusobno približavaju. Ponekad jedan dupin oponaša zvižduk drugog dupina.

Tek smo prije četiri godine napokon dobili dokaze da dupini koriste prepoznatljive zvižduke poput imena. Kada jedan dupin mokri, drugi dupin pliva kroz taj mlaz otvorenih usta. Moj suradnik Jason Bruck pretpostavio je da se možda mogu prepoznati po okusu mokraće. Stoga je prikupio uzorke mokraće od niza različitih dupina, kao i snimke njihovih prepoznatljivih zvižduka. Otkrio je da su dupini pridavali znatno više pozornosti zvižduku drugog dupina kada se vlasnik mokraće podudarao s tim zviždukom. Da bi se to dogodilo, moraju imati mentalnu predodžbu koja obuhvaća i sam signal – njihovo ime, odnosno prepoznatljivi zvižduk – i druge informacije o njima, u ovom slučaju okus njihove mokraće.

Mislite li da ćemo otkriti uvjerljivije dokaze o davanju imena kod drugih životinja?

Ne tvrdim da druge životinje zasigurno nemaju imena. Ono što tvrdim jest da još nemamo dokaze koji bi potvrdili da ih imaju.

Ako se složimo – a to je veliki „ako” – da dupini doista posjeduju tu simboličku sposobnost te da su ljudi, koliko nam je poznato, jedina druga vrsta s tom sposobnošću, tada počinjemo istraživati što taj aerodinamični morski sisavac oblika torpeda (dupin) ima zajedničkog s tim kopnenim sisavcem koji se kreće uspravno (čovjekom).

Kako možemo osigurati da buduća istraživanja dođu do pouzdanijih zaključaka o tome koriste li životinje imena?

Upravo je to bila svrha našeg rada. Željeli smo postaviti okvir unutar kojeg ćemo najprije definirati što podrazumijevamo pod pojmom „ime”. Koji su nam kriteriji potrebni da bismo dokazali da životinje imaju imena? Jer, ako ne koristimo iste definicije, nećemo se razumjeti.

* Izvor: Science | AAAS.

** Julia Vaz stažira kao znanstvena novinarka u časopisu Science dok istovremeno završava diplomski studij pisanja o znanosti na Massachusetts Institute of Technology (MIT). Prethodno je stažirala u medijima Heatmap News, Inside Climate News i New Hampshire Public Radio, gdje je izvještavala o klimatskim promjenama, javnim politikama i okolišu. Njezini su tekstovi objavljivani i u medijima kao što su AP News, MIT Technology Review, Science Friday i drugima.