Kakva je veza između nasilja i psihe?

Što tjera osobu da počini čin nasilja? Pozornost javnosti se brzo usmjerava na stanje mentalnog zdravlja. No, zanimljivo je kako veoma malo ljudi s mentalnim bolestima postaje nasilno.

Činovi nasilja uvijek se iznova događaju poput fizičkih nasilja, pucnjava, ubojstava i sl. Događaji nasilja obično izazivaju šok i nevjericu u javnosti. U danima koji slijede, fokus je nerijetko na psihičkoj ubrojivosti počinitelja. 

No, zanimljiv je podatak na primjeru Njemačke: iako 18 milijuna ljudi u toj zemlji pati od mentalnih bolesti, samo mali broj njih počini nasilna djela.

Postoje neke kliničke slike koje povećavaju vjerojatnost agresije, poput antisocijalnog poremećaja ličnosti, čiji je najteži oblik psihopatija. 

Osobe s dijagnozom antisocijalnog poremećaja manje su empatične i zanemaruju društvene norme. Njihov prag inhibicije za agresiju i nasilje niži je nego kod zdravih ljudi. 

Shizofrenija, primjerice, također češće dovodi do agresije - osobito kada se oboljeli osjećaju ugroženo u deluzijskom stanju i imaju osjećaj da se moraju braniti.

Deluzijsko stanje ili stanje sumanutosti je ozbiljan psihijatrijski simptom koji karakteriziraju fiksna, lažna vjerovanja koja nemaju utemeljenje u stvarnosti, a osoba u njih čvrsto vjeruje usprkos neoborivim dokazima u suprotno. To nije posebna bolest, već stanje koje se javlja u sklopu različitih psihičkih ili organskih poremećaja.

O povezanosti nasilja i mentalnog zdravlja za ugledni njemački portal Tagesschau piše Sarah Emminghaus.

Dokazano je da liječenje smanjuje rizik od nasilja

Ipak, vrlo je mali broj ljudi pogođenih mentalnim bolestima nasilan, objašnjava dr. Ute Habel, profesorica psihologije u Sveučilišnoj bolnici u Aachenu.

Ova znanstvenica istražuje povezanost nasilja i mentalnog zdravlja. Jedan čimbenik posebno smanjuje mogućnost nasilja: "Ako se pacijenti liječe, rizik od nasilja se vidljivo smanjuje".

No, da bi se ljudi željeli liječiti, važno je da nisu stigmatizirani. Zato su psiholozi i psihijatri ponekad veoma kritični prema medijskom izvještavanju nakon činova nasilja. Slika koja se nameće je da se stanovništvo mora bojati pacijenata s psihičkim smetnjama, upozorava dr. Habel.

Kako bi se razumjelo kako dolazi do nasilja, znanstvenici kažu da su drugi čimbenici puno važniji od prisutnosti mentalne bolesti: počinitelji su često imali vlastita negativna iskustva u prošlosti, primjerice u ranom djetinjstvu. Osobe koje su u djetinjstvu bile izložene zlostavljanju imaju veći rizik da i same postanu počinitelji nasilja.

Dr. Ute Habel govori o svojevrsnoj "spirali nasilja": Doživljeno nasilje potiče agresiju. Osim toga, čimbenici rizika nasilja su i siromaštvo, socijalna izolacija i niska razina obrazovanja.

Mozak prejako reagira na percipiranu prijetnju

Hoće li faktori rizika doista dovesti do nasilnog ponašanja ovisi o tome kako negativna iskustva utječu na arhitekturu mozga. Jer ljudi mogu postati nasilni kada određene strukture u mozgu pretjerano reagiraju. 

Amigdala reagira na prijetnju kod svih ljudi. To je malolika nakupina živčanih stanica (jezgara) smještena duboko u sljepoočnom režnju mozga. Djeluje kao glavni emocionalni centar koji integrira osjetilne informacije i upravlja reakcijama na stres, strah i opasnost te konsolidira emocionalna sjećanja

Običnim rječnikom moglo bi se reći da je amigdala centar za emocije. Ako nas netko uzruja, nešto nas izbaci iz takta, netko nas povrijedi, amigdala odmah šalje ostatku mozga uzbunu i naše srce počinje jače kucati, ruke nam se znoje i u pred-stresnom smo stanju.

Kad bi nam amigdala bila kirurški odstranjena, izgubili bi smo sposobnost prepoznavanja osjećaja, kao i svaki osjećaj o osjećajima. Bili bismo nezainteresirani za kontakte, ne bismo mogli prepoznati bliske rođake pa čak ni rođenu majku.

Amigdala služi kao spremište emocionalnog pamćenja. Život bez amigdale lišen je značenja svega što ima obilježje osobnog.

Ali: "Neki ljudi imaju preosjetljivost u amigdali i brže percipiraju prijetnje - ili čak percipiraju situacije kao prijeteće koje zapravo uopće nisu prijeteće", objašnjava dr. Boris Schiffer, profesor forenzičke psihijatrije na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu.

Ovdje je relevantno još jedno područje mozga: prefrontalni korteks, koji je između ostalog važan za kontrolu impulsa. "Kod ljudi sklonih nasilju često vidimo smanjenu aktivnost u prefrontalnom korteksu i smanjenu povezanost između amigdale i prefrontalnog korteksa", objašnjava Schiffer. Dakle, mozak pretjerano reagira i daje signal za burnu reakciju na situaciju.

Utjecaj droge i alkohola

Usput, veliku većinu nasilnih djela počine muškarci. Zašto? Još nije posve razjašnjeno. Na to utječe složena međuigra gena, hormona i socijalizacije. Važno je napomenuti da, iako su muškarci dominantni počinitelji nasilja, oni su ujedno i najčešće žrtve najtežih oblika nasilja (poput ubojstava na ulici ili u sukobima) jer najveći postotak nasilnih djela muškarci izvrše upravo nad drugim muškarcima.

Mnogi činovi nasilja događaju se i pod utjecajem droga, posebice alkohola.

Konzumacija droga, alkohola, nepovoljna struktura mozga, ali i određeni geni i hormoni - puno toga se mora poklopiti da bi ljudi postali nasilni. Neki od njih također dovode do mentalnih bolesti. Ali, ne svi.

Izvor: Tagesschau.