Povratak prirodi: Divlji konji ponovno trče u kazahstanskim stepama

Mongolski divlji konji, poznati i kao Przewalskijevi divlji konji (Equus przewalskii), gotovo su izumrli u divljini krajem 1960-ih godina. Spašeni su zahvaljujući zoološkim vrtovima te su nakon uspješnog oporavka vraćeni u svoja prirodna staništa - u kazahstanske stepe.

Puštanje mongolskih konja iz europskih zooloških vrtova u divljinu označava svojevrsnu prekretnicu za obnovu prirode i divljine u stepama Altyn Dala u Kazahstanu.

Mongolski konji ubrajaju se među posljednje divlje konje na svijetu. Gotovo su izumrli 1960-ih. Ipak, u nekim europskim zoološkim vrtovima ta vrsta je očuvana kroz ciljane programe uzgoja. 

Pet konja iz programa uzgoja krajem svibnja 2025. pušteno je u stepu u središnjem Kazahstanu.

O povratku divljih konja u kazahstanske stepe za ugledni njemački portal Tagesschau piše Monika Haas.

Travnata stepa bila je dom velikim stadima papkara

Papkari su skupina sisavaca čija je glavna značajka paran broj prstiju na nogama. Težina tijela ovih životinja uglavnom se oslanja na dva srednja prsta (treći i četvrti), koji su zaštićeni rožnatim papcima.

Papkari se dijele u tri glavne skupine: 

• Preživači: Goveda, ovce, koze, jeleni, srne, žirafe i antilope.
• Nepreživači: Domaće i divlje svinje, vodenkonji.
• Tilopodi (žuljeviti): Deve, lame i alpeke.

Kazahstanska regija Altyn Dala, ili "zlatna stepa", jedno je od posljednjih velikih netaknutih travnjačkih područja na svijetu koje je ponovno postalo stabilan ekosustav. 

Tijekom desetljeća sovjetske ere, jedinstveni prirodni krajolik travnjaka, polupustinja i pustinja uništen je intenzivnim uzgojem pšenice, a tla su iscrpljena. 

Tri velike vrste predaka papkara: antilopa sajga, divlji magarac (kulan) i mongolski divlji konj (Przewalskijev konj), nestale su zbog gubitka staništa i krivolova.

Brojni europski zoološki vrtovi i stručnjaci za obnovu prirode i zaštitu divljih životinja trenutačno su uključeni u opsežnu obnovu izvornog stepskog krajolika i njegove bioraznolikosti djelujući kroz Inicijativu za očuvanje Altyn Dala.

Ekosustav bi se mogao obnoviti za 20 godina

Geoekolog dr. Michael Brombacher iz Frankfurtskog zoološkog društva (FZS) promiče ponovno uvođenje drevnih divljih konja u ovaj program: "Nakon što su tamo istrijebljeni, mongolski konji sada se vraćaju kući u svoje izvorno stanište."

U posljednjih 20 godina, uz potporu kazahstanske vlade, ekosustav u  mnogim dijelovima kazahstanskih stepa je obnovljen. Uz pet velikih zaštićenih područja s površinom veličine Brandenburga, stvoren je siguran migracijski koridor za brojna životinjska stada. 

To je pridonijelo odgovornom puštanju divljih konja iz europskih zooloških vrtova u kazahstanske stepe.

Mongolski divlji konji smatraju se inženjerima bioraznolikosti

Velika močvarna područja unutar ovih travnatih stepskih područja, koja su važni biotopi za ptice selice, jedva da su poznata u ovoj zemlji. Jedno takvo područje u blizini kazahstanske prijestolnice Astane proglašeno je mjestom svjetske baštine UNESCO-a.

Svojim načinom života mongolski divlji konji osiguravaju preživljavanje drugih vrsta životinja i insekata, kaže dr. Julia Bohner, liječnica za divlje životinje na Leibniz Institutu za zoološke vrtove i istraživanje divljih životinja u Berlinu. "Migrirajući na velike udaljenosti, konji šire veliki broj sjemenki biljaka.“

Kada konji ljeti kopaju zemlju kako bi došli do vode, a zimi traže biljke pod snježnim pokrivačem, to također pomaže preživljavanju manjih životinja i pojedinih ptica."

Opsežna njega i dobre pripreme osiguravaju uspjeh 

Prije nego što budu pušteni u divljinu, divlji se konji pripremaju za stepu oko godinu dana: nakon prijevoza avionom žive u ograđenom prostoru za aklimatizaciju kako bi se mogli prilagoditi klimi i opskrbi hranom. Dobivaju nadzor i medicinsku skrb.

Dr. Bohner skrbi o životinjama koje su puštene u divljinu. Konji nose ogrlicu s GPS odašiljačem koji šalje podatke o tome gdje se oni nalaze. Time se omogućuje praćenje zdravstvenog stanja konja. Veterinari provjeravaju uzorke fekalija koje rendžeri prikupljaju u stepama na osnovi kojih se rade testiranja na bolesti, zaraženost parazitima i stanja uhranjenosti. Ako je to potrebno, konjima se priskače u pomoć – primjerice ako im zimi nedostaje hrane.

Izvor: Tagesschau.